BIR

Recikliranje rabljene odječe, platna i tekstilnih proizvoda osigurava važan izvor sirovine i mogučnosti zapošljavanja.

Prije više od 100 godina tekstilna industrija, štedjela je reciklirajući vunenu odjeću i vlakna umjesto skupljih osnovnih sirovina. Tehnikom “pulling”, kojom se odvojena vlakna pripremaju za ponovnu pređu, čini važnu ulogu u razvoju ovog sektora.
Rabljena odjeća sakupljena iz kućanstva sortira se po kategorijama, a predmeti koji su još za uporabu i u dobrom stanju izvoze se i preprodaju u dijelove svijeta gdje ljudi imaju slabiju kupovnu moć. Takva vrsta trgovine osigurava s jedne strane zapošljavanje u zemljama izvoznicima, ali i onima u koje se uvozi robu. Na primjer zadnje studije otkrivaju da samo u Keniji trgovina rabljenom odjećom direktno i indirektno utječe na procijenjenih 5 miliona ljudi omogućujući im zaposlenje i izvor prihoda.
Dobra vještina ručnog razvrstavanja još uvijek je esencijalna u obradi tekstila
Usprkos važnim socijalnim i trgovačkim mogućnostima koje pruža takva trgovina, cijene rabljene odjeće zadnjih godina pod negativnim su utjecajem zbog rastuće raspoloživosti proizvoda niskih cijena iz Kine npr. Ti proizvodi mogu biti novi no često su vrlo loše kvalitete što ih čini neupotrebljivim za recikliranje, što opet uzrokuje povećanje udjela sakupljene rabljene robe koja završava na odlagalištima otpada i stvara dodatni trošak reciklažnom sektoru. BIR je doskočio tome problemu pružajući praktičnu potporu kroz OUVERTS projekt koja je usmjeren, između ostalog, mogućnošću osiguranja financijskih doprinosa i potpora za uslugu koju osiguravaju tekstilni reciklatori.
Kao i sakupljanje i sortiranje rabljene odjeće, aktivnosti reciklatora tekstila uključuju preobrazbu pamučnih otpadaka u krpe za brisanje u industriji. Pletena ili tkana vuna i slični materijali izvlače se u vlaknasta stanja za ponovnu uporabu u tekstilnoj industriji. Sama tekstilna industrija također je važan izvor sirovine. Pređa, vlakna i tekstilni ostaci sakupljaju se, klasificiraju i baliraju prije isporuke, za preradu širokog spektra novih proizvoda. U odnosu na prirodna vlakna vunu, pamuk, svilu, umjetna vlakna kao rayon imaju veliku važnost. Između tih sintetskih vlakana mnogo vrsta poliamida, poliestera i akrila koriste se u izradi odjeće i u industriji – sva ta vlakna mogu biti reciklirana. Tekstilna reciklaža osigurava sirovinu za tapeciranje, za punjenje madraca, za tapeciranje pokućstva i proizvodnju upijajućih materijala i za izradu filca kao i izradu vlakana od kojih se može proizvoditi odjeća.
Na taj se način konzerviraju primarni izvori, jer reciklirani materijali uvijek imaju povoljniju cijenu, a trošak potrošačima drži se pod kontrolom.

Izvor: BERAU OF INTERATIONAL RECYCLING

VJESNIK 6.listopada

Odbačena i darivana odjeća donosi višemilijunsku zaradu



Iznošena i odbačena njemačka odjeća prehranjuje cijeli lanac ljudi - od sakupljača i reciklera, preko prijevoznika i lučkih radnika, do prodavača na nekoj afričkoj tržnici
Trgovanjem starom doniranom odjećom, prerađenom, recikliranom ili jednostavno prodanom kao "second-hand" robom, godišnje se zarađuje ogroman novac.Svaki put iznova, kako stiže do nekog trgovca ili preprodavača, roba mijenja vrijednost i postupno raste. Ona se zapravo transformira iz starog, korištenog komada odjeće u modni artikl. Od donirane robe samo se u Njemačkoj reciklažom preradi 600.000 tona stare odjeće od koje nastaje nekoliko stotina novih artikala za kojima tržište čezne.Svaki tjedan veletrgovcima na tržnicama zapadne Afrike, primjerice, stižu velike pošiljke rabljene odjeće, a mnogi su ti predmeti obišli cijelu Zemlju prije nego što su tamo dospjeli. Zemlja podrijetla te stare odjeće u većini slučajeva je Njemačka. Svake se godine u Njemačkoj prikupi 600.000 tona stare odjeće i predmeta koje ljudi više ne nose, te se recikliraju u nova vlakna. Stare se traperice pretvaraju u nove izolatore. Na svjetskim je tržištima oštra konkurencija i kad je riječ o trgovini rabljenom odjećom. Jedino s tom razlikom što se ta roba dobiva na karitativnoj bazi.U Hamburgu, na primjer, ljudi svake godine odbacuju milijune odjevnih predmeta, a tvrtke koje se bave reciklažom kupuju prava na daljnju trgovinu robom.Jedan od njih je i Olaf Rintsch, hamburški reciklažer tekstila, koji je kupio prava na daljnju uporabu darovane odjeće i za svaki je kilogram platio određenu cijenu. Tako se darovana odjeća pretvorila u novčanu donaciju.»Ja sam međunarodni veletrgovac rabljenim tekstilom, posteljinom i obućom. Svu tu robu prodajem onima koji mi najbolje plate i tako mogu platiti svoje radnike«, objašnjava Rintsch.Sva se roba pažljivo sortira i kategorizira za određena tržišta. Majice kratkih rukava uglavnom idu u Afriku, dok se posteljina i ručnici uvijek dobro prodaju i svugdje ih kupuju.Najbolju cijenu postižu za rabljenu odjeću koju prodaju u vlastitoj trgovini starih stvari, ali većina odjevnih predmeta ipak ide u izvoz.Trguje se i pletenom robom koja se izvozi u Italiju. Od te pletene robe proizvode nova vlakna, pa se jednog dana sve to može nanovo rabiti, ne samo kao navlake za automobilska sjedala, nego i kao nova odijela, veste i slično. Snažna tradicija proizvodnje nove odjeće iz tekstilnog otpada nalazi se i u talijanskom Pratu, gdje je mnogo obiteljskih tvornica koje vodi već više naraštaja. Rabljene vunene predmete pretvaraju u novu, čistu vunu. Pleteninu svrstavaju prema boji i čistoći materijala, a u vodenim kupkama režu je u nekoliko faza. Vlakanca naposljetku idu u centrifugu. Poslije sušenja dobiva se reciklirana vunena sirovina.Otprilike pet do deset posto reciklirane robe odlazi uglavnom u zemlje istočne Europe, u Rusiju, Ukrajinu, Bugarsku, Kazahstan. Riječ je o vrhunskoj kvaliteti i takva roba postiže izvrsne cijene. Roba B kategorije uglavnom se izvozi u zemlje zapadne i srednje Afrike, a ona treće kategorije namijenjena je za reciklirane proizvode - krpe za kućanstvo.U Africi, primjerice, kompanija Geobes iz Kameruna naručuje dva kontejnera dječje i muške odjeće, platna i obuće i sve ih to košta otprilike 50.000 eura, a s obzirom na konkurenciju, cijena stalno pada. Specifično je na afričkom tržištu što su vrlo traženi nogometni dresovi. Ništa ondje ne ide tako dobro kao majice münchenskog Bayerna. Velika je potražnja i za majicama igrača iz Frankfurta, Hamburga, Bremena.Pogledamo li na kraju taj globalni lanac, dolazimo do zaključka kako iznošena i odbačena njemačka odjeća prehranjuje cijeli jedan posrednički lanac od sakupljača i reciklera, preko prijevoznika i lučkih radnika, do prodavača na nekoj afričkoj tržnici. Nakon što prijeđe pola svijeta, na cilju je ta roba ljudima dostupna po umjerenoj cijeni. No, činjenica je kako to više nema nikakve veze s karitativnom pomoći, već je riječ o pravoj globalnoj trgovini.Nestašica radne snageIako je tržište stabilno, Njemačke tvrtke ističu kako im je najveći problem nestašica radne snage, a trebaju sve više radnika. Također, upozoravaju na konkurenciju s istoka. Sve više kontejnerskih brodova isplovljava iz velikih europskih luka u Dubai, gdje se iskrcava roba namijenjena Africi. Put je dug, ali tako smanjuju troškove, jer je u tom emiratu radna snaga znatno jeftinija.
Luka Capar

VJESNIK 12. svibnja 2008.

Reciklaža tekstila
Poput plastike, stakla i papira u New Yorku se u kontejnere odlaže i odjeća
Stanovnici Manhattana ekološki su osviješteni pa uz prazne plastične boce, pročitane novine i staklenu ambalažu u kontejnere ispred zgrada odlažu i staru odjeću. To međutim ne čine zbog toga, jer su nakon velikog sezonskog pospremanja ormara lijeni voziti kutije sa robom do najbliže dobrotvorne ustanove, nego zato da bi umjesto njih to učinila tvrtka Wearable Collection čija je osnovna djelatnost upravo zbrinjavanje odbačena tekstila. Takva se otpada na ulicama američkog velegrada skupi godišnje čak 193.000 tona, a bilo bi ga vjerojatno još i više da u akciju nije krenula skupina entuzijasta kojima je cilj spasiti zemlju od globalna onečišćenja. I ne samo to. Skupljajući tekstil iz prethodno postavljenih kontejnera, upozoravaju na sebičnost ljudi koji olako odbacuju odjeću i obuću za koju su vjerojatno izdvojili pravo malo bogatstvo. Ekipa tvrtke Wearable Collection stoga, sadržaj kontejnera s tekstilom distribuira po svijetu, uglavnom u nerazvijene zemlje, države Afrike, Srednje i Južne Amerike. Tako pomažu ljudima koji si ne mogu priuštiti odjeću s potpisom ili su pak toliko siromašni da uopće nemaju novca za odijevanje. »Smatramo da je bacanje odjeće jednako bacanju hrane. Dok se na jednom kraju svijeta rasipaju materijalna dobra u drugom ljudi umiru od neimaštine«, kažu u tvrtki koja prodajom tekstila također skuplja novac namijenjen financiranju humanitarnih organizacija. Jedna od njih je Udruga paraplegičara Miami čiji je aktivni član jedan od osnivača Wearable Collectiona. Ethan Ruby je naime nakon automobilističke nesreće ostao paraliziran od vrata naniže, te mu je pomoć kao i drugim bolesnicima više nego potrebna. Tvrtka za reciklažu 20 posto prikupljene robe prerađuje u tkanine, a gotovo 30 posto iskorištava za vlakna kojima se pune madraci i kauči. Zbrinjavanjem i recikliranjem, kažu, spašavaju planet od 1,250.000 tona tekstilnog otpada koji bi u suprotnom završio na odlagalištu. Plahte, deke, stolnjaci, posteljina, zavjese, kaputi, hlače, šeširi i tenisice samo su dio sadržaja koji radnici Wearable Collectiona pronalaze u kontejnerima prije nego što odluče o daljnjem procesu reciklaže. »Postavljanjem kontejnera u stubišta zgrada pokušavamo razviti empatiju kod stanara i natjerati ih da se zamisle nad svojim ponašanjem«, kažu osnivači Wearable Collectiona koji tako prikupe šest posto ukupna otpada New Yorka.

Zagrepčani ne recikliraju odjeću U ukupno 6000 spremnika i posuda smještenih na javnim površinama Zagreba, odvojeno se prikupljaju papir, staklo, PET i metalna ambalaža, stare baterije i biootpad, ali ne i tekstil. Rukovoditelj službe primarne reciklaže Žarko Momčilović iz tvrtke Zagrebački Holding, podružnica Čistoća kaže kako je glavni razlog taj što u nas ne postoji dovoljno razvijena tekstilna industrija koja bi prihvaćala i prerađivala tekstil dopremljen iz kontejnera na odlaganje. »Kada bi na tržištu postojao interes za recikliranjem tekstila vjerojatno bi na mnogim mjestima bili postavljeni kontejneri za odlaganje odjeće i tekstilnih materijala. Budući da ih nema, građani tekstil zajedno sa drugim otpadom iz kućanstva bacaju u kontejnere za smeće ili odnose u humanitarne organizacije«, rekao je Momčilović.
Dubravka Žalac